8°C weather icon

Sve učiniti da se Kalalargi vrati stari sjaj

31.05.2011.

31.,5.2011.

Desetak starijih Makarki i Makarana, okupljeni oko stola restorana Žalo hotela Osejava, s nostalgijom su se sjetili svog djetinjstva i mladenaštva, kada se drugačije živjelo. S manje toga u ruci, ali puni duha i smijeha, iako se moralo puno raditi, nalazili su vremena za igru i zabavu. Bilo da je to bila igra plovkom, špagom, franjom, loptom, sve ih je veselilo kao i običaji za blagdane. Da sve ne ostane samo u zaboravu, već se iz sjećanja spase te lijepe uspomene i kao dio kulturnog bogatstva prezentiraju kao posebnost u turističkom imidžu organiziran je razgovor, a koji je bio svojevrsna uvertira Danu makarane. Snimljena prisjećanja trajno će se sačuvati kroz štivo. Prvi korak na očuvanju običaja je učinjen, a za nadati se da neće biti jedini jer bi inače moglo biti prekasno



Bajami, špag, balinjera kao dječja igračka danas zvuči smiješno, a u neka starija desetljeća to je bio najčešći način kako su se djeca uveseljavala kada im je, nakon pomoći u kući i polju starijima, ostalo malo vremena za svoje radosti. O svemu tome može se pročitati u knjizi 'Stare igre Makarske i Primorje', autorice Ane Kunac, kustosice Gradskog muzeja Makarska. Ovom zanimljivom temom dala je uvod okruglom stolu 20. svibnja koji je na inicijativu Ivane Kokić, ravnateljice Galerije Gojak, podržao Grad Makarska. U jednom trenutku pred 'zlatnom generacijom' našao se i špag. U trenutak, nekada djevojčice, danas vremešne gospođe, pokazale su da nisu zaboravile igre koje su im činile dane ljepšima.
Svatko od sudionika imao se je nečega prisjetiti podržavajući ideju da se radi na očuvanju kulturnih vrijednosti Makarske i Primorja, kako zbog očuvanja identiteta tako i činjenice da ta cijela priča može postati kulturna posebnost ovog kraja. Materijala ima, samo ga treba otrgnuti zaboravu, a za početak sve će se uobličiti u zanimljivo štivo.
Uz dječje igre potekla je priča o punini života kojom je živjela stara Makarska. Tridesetih godina prošlog stoljeća u makarsku luku uplovljavao je brod s dvije stotine putnika, po kalama je mirisao friški kruh i kolači i radi toga se dolazilo u grad pod Biokovo. Kalalarga je treperila od živosti, neobičnih ljudi i njihovih priča. U procesiji na Veliki petak bilo bi više od tisuću ljudi. U Baškoj Vodi uvijek su držali do svetkovina i procesije.
Ta i još mnoga druga sjećanja samo su navirala. Prvo okupljanje, kako bi se spasili stari običaji od zaborava, oduševilo je kazivače kao i one na kojima je zadatak sačuvati priče vremešne generacije koja polako nestaje. Posljednji je trenutak da se njihov bogat privatni i društveni život pretoči u vrijednu baštinu.
Na neki način, ovo je bio uvod u Dan torte makarane kojom je počelo toliko potrebno 'buđenje' u cilju vrednovanja kulturnog blaga. Jedan od koraka je da se Kalalargi vrati stari sjaj, da postane ulica koju se pri dolasku u Makarsku ne može zaobići, ne samo kao komunikaciju, već po onome što bi ona trebala ponuditi kao slika života stare Makarske.



Pričali su
Tema starih običaja Makarske i Primorja bila je draga našim sugrađanima, potvrđuje to i lijep broj onih koji su imali nešto reći na ovu temu. Ispred Osejave, s pogledom na Makarsku, sjećanja su navirala, a kazivali su ih Dalja Batošić, Umberto Talajić, Miće Marinović, fra Karlo Jurišić, Ivo Puharić, Zlatan Srzić, Ljubica Mihaljević Falak. Sa znatiželjom su ih slušali Ivana Kokić, Ana Kunac, Vedrana Vela Puharić, Sandra Vranješ, Lara Rakušić Ivanković, Matej Srzić.

 

Jasna Morović Foto Željko Fistanić


makarska logo