12°C weather icon

Splitski slikar Edo Unković izlaže u Gradskom muzeju Makarska

29.10.2009.

30.10.09.

Piše Jasna Morović
Snimio Smiljan Topić


Hrvatsko-njemačko društvo Ogranak Makarska svake godine Gradu za rođendan podari izložbu. Tako je bilo i sada. Zajedno s Gradom Makarskom su pokrovitelji gostovanja splitskog slikara Ede Unkovića, inače člana Upravnog odbora splitskog Ogranka, koji se u Gradskom muzeju Makarska predstavlja izložbom «Bonace života», inače devetom samostalnom.





Likovnu publiku u ime makarskog i splitskog Ogranka Hrvatsko-njemačkog društva pozdravili su Nada Beuc i Zoran Ribarević uputivši čestitke Gradu za njegov dan. Izložbu je otvorio dogradonačelnik Ivan Ivanda koji je uz lijepe želje za Dan grada Makarske zahvalio organizatorima na zanimljivoj izložbi koja je dokaz da su more i sve oko njega život i vječna inspiracija. Likovni ugođaj glazbeno je uljepšala Voklana skupina FA Tempet.
U kratkom osvrtu na Unkovićevo slikarsko djelo ravnateljica Muzeja Ana Kunac je kazala da je slikar odvojio ljude od prirode ukazavši na svjetski problem neživljenja u skladu s prirodom, koja ima vlastite zakonitosti te bi bez raznih ljudskih intervencija i njoj i nama u njoj bilo puno bolje. Proživjevši vlastite životne nevere i friže autor je postigao bonacu u duši pa takvim vidi i svijet oko sebe, rekla je Kunac.



-Bez umjetnosti ne mogu. Uz obitelj, ona mi je najvažnija. Gotovo svaki dan slikam u svom atelijeru na Bačvicama i to po noći. Dok radim, hodam gradom, putujem, skupljam inspiraciju za svoja djela, a motivi su od portreta, mrtvih priroda do mora i svega što po njemu plovi i okružuje ga. Ali, mora biti smiraj na slici - otkriva nam Edo Unković čije slike izrađene u akrilu i suhom pastelu imaju nevjerojatnu čistoću. Ne odstupa od hiperrealizma i ponešto impresionizma, a reći će kako je imao sreću biti u društvu čuvenih slikara Pintarića i Pulitike. Mislim da sam završio likovnu akademiju da ne bih mogao sačuvati ovu prirodnost i nevinost koja zrači s mojih slika. Jednostavno, svijet je prepun stresa i ružnih stvari, zato moram imati tihu luku u kojoj ću naći smiraj, kaže Unković dajući tako objašnjenje zašto je svaka njegova slika tako mirna, a ova posljednja retrospektiva ima znakovito ime «Bonaca života». Iako živi u Splitu, kaže kako je i Račišćanin, odakle su njegovi korčulanski korijeni, Opuzenac jer su djetinjstvo i mladost vezani uz Neretvu, samo po rođenju Metkovac, ali i Osječanin, jer je tamo branio Hrvatsku. Izlagao je gotovo po cijeloj Europi, njegove slike krase američke domove. Malo tko zna da dok stvara Unković to čini u glazbenom okruženju. Kaže, dok nastaju pejzaži, pušta klapske pjesme, uz sakralne motive podloga su gregorijanske pjesme ili Mozart. A cijela ova priča počela je davno. Danas, kada ima koju više od 50 godina, rado će se sjetiti prvih razreda osnovne škole kada je on sam i likovni stručnjaci prepoznali njegov neosporan talent. Tinjao je on u njemu godinama, a onda «provalio» prije petnaestak godina, i od tada svaka slikarska nevera završi na bonaci. Unković tako slikama ispisuje svoju biografiju.



Splitski slikar Edo Unković u svom stvaralaštvu odan je hiperrealizmu i nešto manje impresionizmu. Puno toga zna raditi u životu jer je po zanimanju pomorac, diplomirani ekonomist, visoki je pričuvni časnik u HV-u, ljubav su mu bas gitara i karate. Kaže, razmišljao je o pohađanju likovne akademije, ali odustao je, jer mnogi su mu rekli, a i sam je došao do tog zaključka, da bi to ubilo izvornost njegova slikarstva. Tako godinama danju zapaža i skuplja inspiraciju, a veći dio noći provodi uz štafelaj.
makarska logo